Narodna skupština usvojila Deklaraciju o ustavnim principima: Pripremiti novi tekst Ustava RS

Narodna skupština Republike Srpske usvojila je danas na posebnoj sjednici Deklaraciju o ustavnim principima.

U Deklaraciji, Narodna skupština zadužuje Vladu da, u koordinaciji sa predsjednicom Republike Srpske, pripremi tekst Ustava RS-a “kojim će se potvrditi sve nadležnosti Republike Srpske, izuzimajući nadležnosti koje po Ustavu BiH pripadaju BiH”.Novim Ustavom Republike Srpske, između ostalog, Banja Luka će biti određena kao glavni grad Republike Srpske, a Pale kao prijestonica.

U nastavku prenosimo kompletnu Deklaraciju o ustavnim principima, uz napomenu da sadrži brojne sporne, netačne, pa i skandalozne tvrdnje i opservacije:

Ustavno uređenje BiH utvrđeno Aneksom 4. kao međunarodnim ugovorom, podliježe odredbama Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora (Bečka konvencija) kako je to konstatovala Evropska komisija za demokratiju putem prava (Venecijanska komisija) svojim mišljenjem od 10/11. juna 2005. godine.

Međunarodni ugovori se tumače pravilom pacta sunt servanda kako to predviđa i član 26. Konvencije po kome “svaki ugovor koji je na snazi veže strane i one ga moraju izvršavati u dobroj vjeri”.

Međunarodni ugovori se mogu mijenjati aneksima koje zaključuju strane, a nikako odlukama nenadležnih organa, što je činjeno brojnim odlukama visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH.

BiH nema ustavnopravni kontinuitet, jer je Ustav BiH kao Aneks 4. dio međunarodnog ugovora – Dejtonskog sporazuma, i nije donesen ni ratifikovan od bilo kog organa u BiH.

BiH je asimetrična državna zajednica koju “čine dva entiteta” (član 1.3. Ustava BiH), “Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi” (Preambula Ustava BiH), a članom 9.3. Ustava BiH je određeno da funkcioneri imenovani na mjesta u institucijama BiH predstavljaju narode BiH.

Republika Srpska je entitet srpskog naroda, a Federacija BiH je zajednički entitet bošnjačkog i hrvatskog naroda, što potvrđuje i Ustav BiH, članovima 4.1. i 5.2.d:

Narodna skupština Republike Srpske bira pet Srba za delegate u Dom naroda Parlamentarne skupštine, pet bošnjačkih delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine biraju bošnjački delegati u Domu naroda FBiH, a pet hrvatskih delegata u Dom naroda BiH biraju hrvatski delegati u Domu naroda Federacije BiH (član 4.1. Ustava BiH), izbor članova Predsjedništva BiH vrši se na teritorijama entiteta, tako da Srbina, kao člana Predsjedništva BiH, biraju birači na području Republike Srpske, a Bošnjaka i Hrvata za članove Predsjedništva BiH biraju birači na teritoriji Federacije BiH. (član 5. 1.a. Ustava BiH).

Kada član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske glasa protiv neke odluke Predsjedništva BiH, i takvu odluku proglasi štetnom po vitalni interes Republike Srpske, upućuje je Narodnoj skupštini Republike Srpske na potvrdu (član 5.2.d. Ustava BiH).

Vijeće naroda u Republici Srpskoj nametnuto amandmanima visokog predstavnika na Ustav Republike Srpske, nema nikakvu ustavnu nadležnost u zaštiti vitalnih interesa ni entiteta ni naroda, za razliku od Doma naroda u Parlamentu Federacije BiH koji ima nadležnost po članu 5.2.d. Ustava BiH. Time Ustav BiH potvrđuje Narodnu skupštinu kao jedini predstavnički i zakonodavni organ Republike Srpske kao entiteta srpskog naroda.

Bošnjački član Predsjedništva BiH svoju odluku o proglašenju štetnom po vitalni interes Federacije BiH upućuje bošnjačkim delegatima u Domu naroda Federacije BiH, a hrvatski član Predsjedništva BiH takvu odluku upućuje hrvatskim delegatima u Domu naroda Federacije BiH (član 5.2.d. Ustava BiH).

Članovi 4.1. i 5.2.d. Ustava BiH su ustavna potvrda nacionalne i konstitutivne strukture entiteta – Republike Srpske kao jednonacionalnog entiteta srpskog naroda, a Federacije BiH kao dvonacionalnog entiteta bošnjačkog i hrvatskog naroda.

Ustav BiH potvrđuje asimetričnost državotvornih entiteta prilikom sastavljanja dejtonske Bosne i Hercegovine, koja je naknadno grubo narušena nametanjem amandmana na ustave entiteta od strane Visokog predstavnika, pod plaštom provođenja Odluke Ustavnog suda BiH broj U 5/98, na šta nije imao nikakvo pravo.

Svi zakoni koje je nametao visoki predstavnik su neustavni, jer nisu doneseni po predviđenoj ustavnoj proceduri od strane Parlamentarne skupštine. Svi nametnuti zakoni koje je potvrđivala Parlamentarna skupština pozivajući se na član 4.4.a. Ustava BiH su neustavni. Ustav BiH je jasan: “Parlamentarna skupština je odgovorna za donošenje zakona za sprovođenje odluka Predsjedništva ili izvršenje nadležnosti Parlamentarne skupštine prema ovom Ustavu”, pa stoga nije ni imala nadležnost da usvaja zakone koje je nametao visoki predstavnik.

Više čitajte klikom OVDJE.

IZVOR: Klix.ba
0Shares

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.