Ruska kontrola nad Bugarskom: Preko političara i špijuna do vodeće sile u regionu

Bugarska je nekada bila označavana kao “šesnaesta republika” sovjetskog carstva zbog poslušne odanosti svog vodstva Moskvi, ali su rado prihvatili raspad SSSR što se vidi kroz to da su postali članica Sjevernoatlantskog saveza 2004. godine, a zatim su se pridružili Evropskoj uniji 2007.

Nažalost, čak i nakon prihvaćanja načela demokratije slobodnog tržišta, mali, ali voljni saveznik Zapada nastavlja se boriti za postizanje demokratske transparentnosti, sigurnosne stabilnosti i energetske raznolikosti pod velikim uticajem kontrole Rusije.

Treba spomenuti da je u komunističko doba Bugarska bila najpouzdaniji saveznik Moskve u istočnoj Evropi. Iz mnogih historijskih i drugih razloga, Bugarska se već dugo smatra evropskom državom koja je najosetljivija na prošireni ruski uticaj. Nju Rusi koriste za promociju podrške Federaciji i prigušivanje kritika. Nije slučajno što duboke historijske, kulturne i društveno-političke veze s Rusijom, Bugarsku čine ranjivom na pritiske Kremlja.

Proruske političke stranke, od kojih neke trenutno čine United Patriots kao dio vladajuće koalicije, nastavljaju objavljivati prorusku propagandu, potkopavati prozapadne političke frakcije i potpirivati sovjetsku nostalgiju. Na sličan način, Moskva je strateški naoružala svoje energetske zalihe u Bugarskoj finansiranjem kampanja dezinformacija i dopuštajući Gazpromu da zadrži svoj monopol nad isporukama plina, a Sofiju drži ranjivom na buduću političku eksploataciju. Međusobni odnos seže sve do državne sigurnosti, medija, političkih stranka i namjenske industrije.

Ipak, u posljednjih nekoliko godina postalo je jasno da je građanima Rusije dosadio ruski uticaj, te su otvoreno izrazili svoje nezadvoljstvo zbog nametnute kontrole. Željeli su da se njihova država više okrene ka Evropskoj uniji, a to su glasno kazali i na izborima.

Kada je postalo jasno da im Bugarska okreće leđa, Rusi su se, osim standardnih metoda ucjene i propagande, počeli koristiti i špijunažom.

Špijunaža

Posljednji takav slučaj izazvao je skandal u cijeloj Evropi. Naime, Bugari su prije par mjeseci razotkrili jednu od najvećih afera špijunaže u njihovoj zemlji. Tada je šest Bugara uhapšeno zbog navodne umiješanosti u špijunski lanac, a među njima i bivši šef Vojne obavještajne službe u Bugarskoj Ivan Iliev, kao i drugi članovi ministarstva odbrane i vojno-obavještajne jedinice jer su Moskvi nastojali predati tajne dokumente koji bi mogli naštetiti sigurnosti Bugarske, Evropske unije, SAD-a i NATO-a.

Iliev, koji je vodio akciju špijunaže, optužen je za regrutovanje agenata koji su imali pristup povjerljivim vojnim i tehnološkim informacijama. Njegova supruga Galina, koja ima bugarsko i rusko državljanstvo, djelovala je kao posrednik između njega i predstavnika ruske ambasade.

“Možemo zaključiti da je kriminalna skupina predstavljala ozbiljnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti prikupljanjem i prosljeđivanjem podataka stranoj državi koji čine državnu tajnu Bugarske, NATO-a i Evropske unije”, rekla je Siyka Mileva, glasnogovornica državnog tužilaštva.

Detalji špijunske afere (Izvor:CNN)

Detalji

Jedan od optuženih vojnih obavještajnih službenika odlučio je da iznese sve detalje o protudržavnoj aktivnosti. Naime, priznao je da je supruga Ivana Ilieva – Galina Ilieva, koja je regrutovala neke od sudionika afere, sestra sekretarice pokojnog Rema Vyahireva. Riječ je o legendarnoj ličnost devedesetih godina prošlog vijeka, koji je imao nadimak “Plinski kralj Rusije”, te je bio dugogodišnji predsjednik Gazproma. Također, Vyahirev je bio zamjenik ministra plinske industrije, a tadašnji minister bio je Viktor Chernomyrdin, koji je kasnije postao i ruski premijer. Vyahirev je umro 2013. godine u 79. godini života.

Također, 18. decembra 2020. godine Bugarska je odlučila protjerati ruskog diplomatu zbog vojne špijunaže. Bugarski tužitelji rekli su da je ruski diplomata skupljao osjetljive vojne informacije, uključujući broj američkih vojnika raspoređenih u Bugarskoj tokom vojnih vježbi.

Tužioci su rekli da imaju dokaze da je diplomata bio u kontaktu s bugarskim državljaninom koji je imao pristup tajnim podacima, a koje je otkrio za novac.

Uloga Rashova

Bilo je očekivano da nakon svih ovih dešavanja, Bugarska konačno povrati kontrolu nad svojom zemljom i posluša glas naroda koji je želio da se okrene Zapadu. Ipak, s obzirom na to da su Rusi zauzeli skoro sve pore bugarskog društvo, to je bilo teško izvodivo.

Naime, nakon što su u Bugarskoj održani prijevremeni izbori počelo se govoriti kako je veliki broj ljudi iz obavještajno-sigurnosnog sektora dobio otkaz. Iza svega navodno stoji privremeni ministar unutrašnjih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost Boyko Rashkov.

U službenom saopštenju u ime stranke Građani za evropski razvoj Bugarske, zamjenik predsjednika Daniel Mitov sugerisao je da nekima nije drago što su specijalne službe otkrile “rusku špijunsku mrežu”.

“Nedavno su specijalne službe dobile visoku ocjenu zbog špijunskog skandala s Rusijom. Očigledno, predsjednik Radev i ministar unutrašnjih poslova Boyko Rashkov ne mogu oprostiti službama zbog razbijanja ruske špijunske mreže. Naša je procjena da su napadi na specijalne službe zbog toga namjerni”, rekao je Mitov.

Podsjećamo da je Boyko Rashkov ušao u bugarske obavještajne službe kao istražitelj za vrijeme komunističkog režima u zemlji 1981. godine. Sredinom 90-ih godina nasljednica Bugarske komunističke partije unaprijedila ga je u direktora Nacionalne istražne službe, a onda ga je proruski bugarski predsjednik Rumen Radev imenovao ministrom unutrašnjih poslova.

Boyko Rashkov (Izvor: President.bg)

Bez pristupa tajnim podacima

Njemu je također u maju povučena dozvola za pristup tajnim podacima. Ovu informaciju objavio je direktor Državne agencije za nacionalnu sigurnost Dimitar Georgiev. Istog je dana proruski bugarski predsjednik Radev otpustio Georgieva zbog „kršenja nacionalnog zakona“.

Vijest da je Rashkovu uskraćen pristup tajnim podacima službeno je potvrdilo Državno povjerenstvo za sigurnost informacija u pismu Bugarskoj nacionalnoj televiziji. Pristup Rashkova najbolje čuvanim tajnama država članica NATO-a i EU oduzet je 2019. godine na period od 3 godine. To znači da sada čak i ministar unutrašnjih poslova nema pravo baviti se tajnim podacima, a Sofija će biti izolirana od razmjene podataka s Europolom, Interpolom, OLAF-om, NATO –om, a sve zbog opravdanih sumnji u prenošenje informacija Rusiji.

Crna Gora

Bugarska nije jedina država u kojoj je Rusija pokušala nasilno zadržati kontrolu. Naime, tokom izborne noći 16. oktobra u Crnoj Gori, grupa ruskih građana, zajedno s pojedincima iz Srbije i Crne Gore, navodno je planirala ubiti bivšeg premijera Mila Đukanovića i srušiti njegovu prozapadnu vladu. Prema izjavi crnogorskog specijalnog tužitelja Milivoja Katnića, ruski nacionalisti bili su uključeni u planiranu akciju s ciljem zaustavljanja ulaska Crne Gore u NATO.

18. novembra 2016. godine, Katnić je objavio imena dvojice Rusa koji su optuženi za organizaciju napada: Eduard Širokov, trenutno na Interpolovoj crvenoj listi i Vladimir Popov. 2014. godine Širokov je bio zamjenik vojnog atašea u ruskoj ambasadi u Poljskoj, ali je protjeran kao persona non grata, zbog navodne špijunaže za Rusiju. I Širokov i Popov članovi su GRU-a, ruske vojne obavještajne službe.

Također, Rusija je optužena da je prošle godine pokušala da se umiješa u opće izbore u Crnoj Gori koji su održani 30. augusta. Tada je koalicija predvođena proruskom Demokratskom frontom dobila dovoljno glasova da može koalirati s drugim opozicijskim strankama i smijeniti dugo vladajuću Demokratsku partiju socijalista (DPS) sa vlasti. Rusiju su optužili da je pokušala uticati na pregovore između opozicijskih stranaka o formiranju nove vladajuće većine i vlade, što su oni demantovali.

Moldavija

Tokom izbora u Moldaviji, Rusi su pokušali da održe svoju vlast i kontrolu u ovoj zemlji, ali bezuspješno. Naime, u novembru 2020. godine, predsjednica Moldavije postala je proevropska kandidatkinja, bivša premijerka Maia Sandu. Sandu je u drugom krugu glasanja pobijedila dosadašnjeg predsjednika Igora Dodona sa 58% naspram 42% glasova. Dodon je bio predsjednik socijalno konzervativne Partije socijalista, vladajuće stranke koja je pod kontrolom Rusije.

Njegova stranka imala je apsolutnu kontrolu nad glavnim medijskim organizacijama, proruskim glasačima u „odmetnutom“ regionu Moldavije Pridnjestrovlju, kao i među moldavskim glasačima u Rusiji. U oktobru 2020. godine zajednička moldavsko-ruska nevladina istraga utvrdila je da je Dodonova kampanja dobila podršku ruske strane obavještajne službe. Također, ruski predsjednik Vladimir Putin pozvao je Moldavce da daju svoj glas Dodonu ukazujući na bliske ekonomske veze između tih zemalja.

Ovi neuspješni slučajevi samo su još više razljutili Rusiju koja je sve snage okrenula ka Bugarskoj koja se nepopularno smatra „ruskim potencijalnim trojanskim konjem u EU“. Ipak, krajnje je vrijeme da se Bugarska izvuče iz ruskih okova i posluša glas naroda koji već godinama trpi i želi da prekine rusku tiraniju na svom teritoriju.

0Shares

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.