Opozicija u RS neće podržati Dodika u pokušaju izazivanju rata koji očekuje vazdušnu pomoć Rusije?!

InfoRadar je nedavno, pišući o ovoj Dodikovoj inicijativi, već konsultovao eksperte ustavnog prava koji su pojasnili da za vraćanje nadležnosti ne postoji ustavno i zakonsko utemeljenje te da, ma kakve odluke da Narodna skupština RS donese, one ne mogu proizvesti pravno dejstvo.

No evidentno je da Dodik i najuže rukovodstvo SNSD-a ne dijele to mišljenje i najavljuju poteze koji bi mogli imati nesagledive posljedice po cijelu BiH. Ima li se u vidu konstelacija političkih snaga u RS-u, jasno je da SNSD u Narodnoj skupštini ima većinu, odnosno dovoljan broj „ruku“ koje bi mogle izglasati sve Dodikove prijedloge ma koliko oni bili i opasni i destruktivni.

U ovom trenutku, međutim, čini se najznačajnijim to što opozicija nema namjeru da Dodika i SNSD podrži u avanturi koju najavljuju. A ako je tačno da su već formirani ekspertski timovi koji se, kako je naveo Dodik, bave pitanjem odbrane i novim ustavom RS, onda ga stav opozicije i ne zanima.

Miladin Stanić, šef poslaničkg kluba SDS-a u Narodnoj skupštini RS, u izjavi za naš portal kazao je da nema informacije o ekspertskim timovima, da opoziciju niko nije o tome konsultovao, ali i da s Dodikom „više nema nikakvih razgovora i dogovora“.

Branislav Borenović, lider PDP-a, komentarišući odluke Izvršnog komiteta SNSD-a, upozorio je da to dovodi do „ozbiljne, krizne situacije u kojoj se najmanje razmišlja na mudar i odgovoran način“. Iako smatra da je sama Dodikova inicijativa rezultat „pogrešne, nametnute odluke visokog predstavnika o izmjenama Krivičnog zakona BiH“, Borenović zaključuje da „svako mora da snosi odgovornost za svoje postupke i pokretanje inicijativa koje mogu dovesti do haosa“. (Gordana Katana, Inforadar)

Već najavio nasilje

Sa rukom u džepu pantalona Dodik je na konferenciji za štampu u Istočnom Sarajevu najavio da će, ukoliko mu Evropska unija nametne sankcije, odmah proglasiti samostalnost Republike Srpske. Najavio je i da će iz RS istjerati državne tužioce i sudije, isprazniti kasarne Oružanih snaga BiH i na njihove kapije postaviti vlastite stražare. Nekoliko puta se nasmijao, a kada je pomenuo neodređenu vazdušnu pomoć iz Rusije – “u sanitetskom materijalu”, prasnuo je u najjači smijeh. Pored njega je stajala predsjednica entiteta Željka Cvijanović. Na licu je imala hiruršku masku pa nismo mogli vidjeti da li se ona smije na istim mjestima. Vidjelo se da steže prste na rukama.

Ima li mjesta ikakvom smijehu nakon ovakvih izjava? Nema, mnogo je opasnih riječi izgovoreno.

Recimo, kakve će to snage mirno deložirati tužioce i sudije?

Koja će to vojska napraviti smjenu straže ispred kasarne?

Kakva je to urnebesno smiješna vazdušna intervencija Rusije?

U odgovorima na ova pitanja jasno se nazire mogućnost nasilja, u malim ili većim razmjerama: od policijske akcije, vojničkog puškaranja, do strane vojne intervencije… Ničega komičnog u tome nema. Umjesto smijeha, pred nama je još jedan period neizvjesnosti. Nekoliko puta tokom svog govora Dodik je odbacivao mogućnost rata, ali zašto ga je uopšte pomenuo ako je do te mjere nemoguć? Zašto umjesto njega nije bar jednom pomenuo, recimo, dugogodišnji prosperitet i opštenarodni mir koji će donijeti njegove odluke?

Uostalom, odakle dođe ratna psihoza kad niko nije psihotičan?

Čak i ako sve što najavljuje Dodik bude izvršeno na drugarski način, najavljena nam je još jedna kriza tokom koje niko neće ni pominjati evropske integracije, investicije niti bolji život. Neće biti vremena za takve trivijalnosti. U jučerašnjem izlaganju Dodik nigdje nije pomenuo vraćanje duga od 5,5 milijardi, povećanje minimalne penzije od 200 KM, minimalne plate od 540, invalidnine od stotinjak i dječijeg doplatka od desetak maraka – o čemu smo pisali na Žurnalu. U “velikodržavničkom” govoru nije bilo mjesta za probleme malih ljudi. Sjetio ih se samo na jednom mjestu, kada je upozorio da će momentalno proglasiti samostalnost ukoliko nametnu sankcije. Na taj način, čitav entitet je stavio kao štit ispred sebe – udar na njegov novčanik jeste udar na cijeli narod.

Kad veliki šenluče, mali mahmuraju.

Dodik niti jednom nije pomenuo ni moguću reakciju države – samo Muslimane koji se nadaju pomoći međunarodne zajednice. U dokumentarnom filmu “Serbian Epics” Pawela Pawlikovskog ima scena u kojoj Radovan Karadžić posjećuje majku i brata. Uz kafu im objašnjava ratnu situaciju, pokazuje upravo odštampanu novčanicu i hvali se da pravi pravu državu. Brat ga pita šta za to vrijeme rade Muslimani? Karadžić kroz smijeh odgovara – ništa, nadaju se intervenciji međunarodne zajednice. Ako Karadžić tada nije bio u pravu, za sada se čini da Dodik jeste. Nisam uočio djelovanje nekog državnog mehanizma koji je adekvatno odgovorio na njegove planove.

Dodik je i do sada bio više zainteresovan za državu od partnera u vlasti. Dok je on pomno izučavao njene slabosti kako bi je lakše srušio, ovi su se bavili vlastitim sitnim interesima, preuzimanjem javnih preduzeća i instaliranjem rodbine na budžet. Bez obzira šta povremeno izjavljivali, oni nikada nisu ni bili zaštitnici države, nego dio problema, jedan od uzroka nefunkcionisanja. Dodikova strategija ne bi bila moguća da oni nisu pristali na takva pravila igre – dok smo birali “manje zlo” ostajali smo u atmosferi zla. Zbog toga se na njih ne može ozbiljno računati – sve oči uprte su u visokog predstavnika i ambasade SAD, Velike Britanije i Njemačke. (Selvedin Avdić, Žurnal)

Samo je bitno stanje na terenu

Sagledajmo stvari realno. Kada Dodik usvoji zakone o povlačensju iz Oružanih snaga BiH, kada, po uzoru na ’92., preuzme kasarne na teritoriji RS-a, ko će reagirati? Evropska unija? Hoće. Izrazit će istu onoliku zabrinutost koliku je izrazila nakon ruske okupacije istočne Ukrajine. I onda će, na kraju, recimo Njemačka, odbiti da prodaje oružje i municiju u “zonu potencijalnog konflikta”. Šta će preuzeti NATO?

Raketirat će položaje MUP-a RS-a, otprilike, onako kako su raketirali snage Igora Girkina Strelkova i njegovih separatista u Dombasu i drugim “privremeno zauzetim dijelovima” Ukrajine, kojoj su obećavali NATO, pa je nikad nisu primili u NATO. Faktičko stanje na terenu. To je ono što se jedino priznaje u međunarodnoj diplomatiji i stvarnom životu. Faktičko stanje na terenu je i Sjeverni Kipar. Ne priznaju ga, ali postoji. I, mada svi listom tvrde da je nelegalna tvorevina, nikada nije poduzeta nijedna vojna ili bilo koja druga operacija da se ta paradržavna tvorevina ukoloni sa lica zemlje.

“Nikome dlaka s glave neće faliti”, reći će Milorad Dodik nakon što je najavio preuzimanje kasarni metodama iz ’92. godine.

Vjerujem mu.

Jer Republika Srpska nema više potrebe da skida nesrpske glave u Foči, Višegradu, Prijedoru i Banja Luci. Taj posao je završen od ’92. do ’95. godine. Ono malo Bošnjaka i Hrvata što se vratilo u Republiku Srpsku može poslužiti za dokazivanje “otvorenosti” i “tolerancije” srpskog društva. (Avdo Avdić, Istraga)

U Ambasadi SAD-a vježba pripravnosti u hitnim situacijama

Ambasada SAD u Sarajevu danas je domaćin vježbe pripravnosti u hitnim situacijama sa svojim partnerima iz sigurnosnih institucija i drugih hitnih službi Bosne i Hercegovine (BiH).

Vježba, nazvana “Operation Alliance Shield,“ istaknut će spremnost, obučenost i koordinaciju tih službi u BiH.

Iz Ambasade SAD-a je saopćeno da će vježba obuhvatiti simulaciju sigurnosne i bezbjedonosne stvarne situacije, u kojoj ambasada i osoblje zaduženo za odgovor u hitnim slučajevima rade zajedno kako bi osigurali dobrobit i zaštitu svih.

Ova vježba pokazat će kapacitet odgovora institucija koje pružaju podršku ambasadi u hitnim situacijama. Očekuje se da će vježba trajati otprilike dva sata.

Partneri koji će učestvovati u vježbi su Direkcija za koordinaciju policijskih tijela (DCPB), policija Kantona Sarajevo i ostale hitne službe, Ministarstvo unutarnjih poslova Federacije BiH (FMUP) i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA).

Navedeno je kako je ova vježba još jedan primjer izvrsne saradnje između ambasade i predstavnika bh. institucija koje pružaju pomoć i podršku u hitnim slučajevima.

“‘Operation Alliance Shield’ vrhunac je višemjesečne obuke i planiranja od strane regionalnog ureda za sigurnost (RSO) američke ambasade, diplomatske sigurnosne službe State Departmenta (DSS) i naših sigurnosnih partnera u BiH. Zajednička obuka i vježbe, poput ove, vitalni su element u stvaranju sigurne zajednice. Ova zajednička vježba važna je kako bi se osigurala spremnost osoblja ambasade, kao i naših partnera u BiH, povećala naša spremnost za svaku situaciju te smanjila i ublažila konfuzija i mogućnost ozljeda u slučaju budućeg, stvarnog scenarija. Također služi za uspostavu lanca zapovijedanja i kontrole te pojednostavljuje komunikaciju radi bržeg odgovora. Ambasada je već organizirala slične vježbe i ranije, i rutinski provodi ovu vrstu vježbi u svim našim misijama diljem svijeta”, saopćeno je. 

Izvor: Analiziraj.ba
0Shares

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.