Sudar dva koncepta u BiH: Prvi predvodi SAD, drugi radi za propagandnu Moskvu

Piše: Denis Čarkadžić, politolog i magistar evropskih integracija

– Sa Samita zemalja EU i Zapadnog Balkana u Sloveniji, kao možda najbitniji momenat, treba izdvojiti poziv i razgovor američkog predsjednika Bidena s predsjednicom Evropske komisije Von der Leyen vođen uoči samog Samita.

Tom prilikom Biden je iskazao snažnu podršku za nastavak pristupnog procesa zemalja Zapadnog Balkana, ali na tome Washington nije stao, te je nakon njihovog razgovora Von der Leyen imala i sastanak sa Jakeom Sullivanom, Bidenovim savjetnikom nakon kojeg je objavljeno da je cilj “izrada zajedničkog pristupa EU i SAD prema zapadnom Balkanu”.

S tim u vezi, vjerujem da je jedan od rezultata Bidenovog poziva i to što je u usvojenoj Deklaraciji na kraju samita EU potvrdila svoju predanost procesu proširenja, što je na kraju pozdravio i glasnogovornik State Departmenta, podvlačeći da je ključno da balkanske države nastave reforme ali i da za njih vrata EU ostanu otvorena.

Sve treba posmatrati u geopolitičkom kontekstu, gdje je napredak, i na kraju sama integracija Zapadnog Balkana u najvećem interesu EU, ali koja, sa druge strane, sama nije sposobna da te interese ostvari, te je očito da su SAD, još jednom, odlučile da preuzmu lidersku ulogu u tom procesu koji je, važno je i to napomenuti, u najvećoj mogućoj mjeri kompatibilan sa procesom NATO integracija.

Poruke iz Amerike

Vrlo jasne i nedvosmislene poruke Escobara, ali i budućeg američkog ambasadora u BiH Michaela Murphyja da će oni koji nisu voljni provesti reforme “platiti visoku cijenu zbog štete koju nanose interesima Amerike i građana Bosne i Hercegovine”, po mom mišljenju ne ostavljaju prostor za sumnju da će Washington koristiti mehanizam sankcija kao moćno oružje u zaštiti svojih, ali i interesa BiH, a koji bi ovoga puta bio proširen na veći broj osoba u BiH.

Sasvim je drugo pitanje da li će ih uvesti i EU, koja taj mehanizam ima, ali koji je veoma složen, i koji u jednom svom dijelu procesa donošenja zahtijeva i konsenzus članica.

Govoreći o imenovanju novog američkog ambasadora u našoj zemlji, obzirom da Predsjedništvo BiH donosi odluku o davanju agremana, bit će vrlo zanimljivo pratiti kako će se, kada ta tačka dođe na Predsjedništvo BiH, prema tome postaviti gospodin Dodik, imajući u vidu njegove stavove po pitanju učešća u odlučivanju, a nakon Inzkovog Zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici.

U međuvremenu, “ispod” navedenih geopolitičkih procesa vezanih za BiH, oni unutrašnjopolitički se usložnjavaju, pri čemu je fabrikovanje kriza, nakon čega slijedi “pregovaranje” sa međunarodnom zajednicom blokadama u odlučivanju, prijetnjama bojkotom izbora, suspendovanjem djelovanja državnih institucija i agencija, te na kraju i raspadom države, tehnika koja je već viđena i koja je u više navrata donosila uspjeh onima koji su je koristili. Sve skupa prati narativ da je BiH nemoguća država i da je njen raspad, pogotovo ukoliko se ne izađe ususret onima koji je koriste, neizbježan.

Ono što je, prvenstveno za Brisel, do sada bila ključna “vodilja” u BiH je stabilokratija, što je između ostalog i davalo krila i novu snagu onima kojima je status quo i lagano odumiranje države cilj.

Ono što slijedi je sudar dva koncepta.

Prvog, za koji se zalaže i kojeg predvodi SAD, a to je, nakon deblokade institucija, provođenje reformi koje će zemlju pokrenuti u pravcu evroatlantskih integracija, i drugog, iza kojeg stoje u prvom redu interesi Moskve i njenih satelita u i oko BiH, a koji su u potpunusti suprotni američkim, evropskim, i na kraju interesima BiH kao funkcionalne države.

U gepolitičkom smislu, BiH i čitav Zapadni Balkan duboko su u NATO zoni, te su, barem do sada, oni koji su otvoreno stajali na put konceptu atlantskih integracija tu borbu gubili. To, pored ostalih, potvrđuju primjeri Crne Gore i Sjeverne Makedonije gdje su te snage nadvladane prvenstveno uz pomoć SAD-a, nakon čega su te zemlje postale članicama NATO-a.

Međutim, političko i teritorijalno uređenje Bosne i Hercegovine protivnicima takvih procesa u našoj zemlji obezbijedilo je kontinuiranu mogućnost za destruktivno djelovanje putem institucija, uz korištenje velikog broja načina da se sistem blokira, a koji su zasnovani na etničkom principu, prvo izbora a zatim i glasanja. To umnogome olakšava njihov položaj i daje im široku lepezu mogućnosti održavanja ovakvog stanja. Kada se svemu doda neviđen stepen korupcije koja vlada u BiH, jasno je zašto će otpor progresivnim procesima u BiH biti veliki, a time i borba da se on slomi složenija.

Međutim, za BiH ne postoji drugi put ni ishodište osim da se pridruži NATO porodici, a nakon toga i nastavi reforme na svom putu ka EU. Protiviti se tim procesima u BiH znači, prije svega, biti geopolitički nepismen, a protiviti se tome na način na koji se to trenutno radi, za one koji to čine može i hoće značiti samo jedno – da će, ukoliko veoma brzo ne promijene svoje djelovanje, sasvim sigurno postati dio političke istorije.

Izvor: Vijesti.ba
0Shares

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.