Špijunska afera koja je uzdrmala Evropu: Rusi preko državnog parlamentarca godinama špijunirali Latviju

Afere špijuniranja sa Rusima u glavnoj ulozi postaju sve češće i češće, a njihovi načini praćenja povjerljivih informacija postaju sve „prljaviji“. Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste da Moskva ne žali truda kojeg ulaže u špijuniranje evropskih zemalja, posebno onih koje su članice NATO-a, a tome u prilog ide i činjenica da se sve češće razotkrivaju tajni ruski špijuni koji su godinama bili „na zadatku“.

Također, Rusi pronalaze načine, uglavnom putem novca, da vrbuju domaće državljane zemlje koja im je meta, kako bi se lakše infiltrirali u političke krugove i domogli se dragocjenih informacija. Tako je, na primjer, pokrajinski sud u Salzburgu prošle godine osudio bivšeg oficira austrijske vojske zbog špijunaže za Rusku Federaciju na tri godine zatvora. Prema optužnici, penzionisani oficir (71) je najmanje 25 godina, od 1992. do septembra 2018, odavao državne i vojne tajne ruskoj vojnoj obaveštajnoj službi (GRU) i za to dobio 280.000 evra. Prema izvorima, Rusi su vjerojatno regrutovali bivšeg austrijskog oficira u Teheranu krajem 1980-ih. On je često putovao na Bliski istok, ali su mu upravo u Iranu Rusi navodno dali prijedlog za saradnju, koji je prihvatio.

Jedan od posljednih slučajeva špijuniranja izazvao je posebnu pažnju javnosti jer je otkrio do sada nepoznate detalje o načinima špijuniranja koje Rusi koriste. Meta je ovaj put bila Latvija sa kojom Rusija ima zategnute odnose.

Državni političar špijunirao za Ruse

Naime, 10. juna ove godine Janis Adamsons, zastupnik državnnog parlamenta (Saeima) Latvije, osumnjičen je za špijunažu za Rusiju. Latvijski parlament izglasao je dopuštanje policiji da ga uhapsi. Ukupno 69 zastupnika podržalo je hapšenje Adamsonsa i pretraživanja njegove kuće, dok je pet glasalo protiv, a četvero bilo suzdržano.

Neslužbene informacije ukazuju na to da je Adamsons otkrio Rusima razne informacije kao što su različite izmjene zakona, informacije o nabavci vojske i budžetu, te informacije o istočnoj graničnoj infrastrukturi Latvije i stavu Skupštine Baltika prema projektu Sjeverni tok 2. Informacije također ukazuju na to da je upotrijebio svoje računalo u parlamentu za otkrivanje informacija.

Adamsons (Izvor: LETA)

On je radio u parlamentarnom Odboru za odbranu, unutrašnje poslove i sprječavanje korupcije, Odboru za podneske i Pododboru za baltička pitanja. Iako nije imao dozvolu za pristup službenim tajnama, imao je pravo sudjelovati na sastancima Odbora tokom kojih su dužnosnici iznosili povjerljive podatke.

Također, kao član parlamenta radio je u radnoj skupini zaduženoj za saradnju s izraelskim, kineskim i bjeloruskim parlamentom. U januaru 2019. godine, Adamsons je postao šef grupe zastupnika zaduženih za razvoj saradnje s ruskim parlamentom.

Adamsons je završio Visoko pomorsko politički fakultet u Kijevu 1970-ih, kada je Latvija bila sovjetska republika. Od 1979. do raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine služio je u sovjetskim graničnim snagama na Dalekom istoku. Nakon što je Latvija 1991. stekla neovisnost, Adamsons je služio kao oficir latvijske granične službe i ministar unutarnjih poslova. Član je opozicijske socijaldemokratske stranke koja je poznata po svojoj politici koja brani prava latvijskih stanovnika ruskog govornog područja. U prošlosti je bio optuživan da je služio u redovima KGB-a dok su trupe Granične straže tokom sovjetske ere bile pod zapovjedništvom KGB-a. On i dalje prima vojnu penziju koju isplaćuje Rusija.

Odbio vratiti mandat

Nakon što je cijela afera izašla na vidjelo, a Adamsons zadržan u pritvoru, on je odlučio napustiti političku stranku Harmony i njezinu frakciju u parlamentu. Poslao je pismo Saeimi. U njemu je naveo da svojim biračima nije učinio ništa loše, ali je istovremeno svjestan da postoji rizik da se optužbe koje su mu predočene mogu upotrijebiti protiv njegove stranke i njezine frakcije u Saeimi.

Adamsons je u svom pismu također naglasio da neće vratiti svoj mandat. Objašnjava da su mu to odobrili latvijski glasači. S druge strane, i drugi političari su potvrdili da je Adamsons mogao širiti i imati pristup informacijama koje bi mogle biti zanimljive Rusiji.

“Nakon ruske invazije na Ukrajinu, promijenili smo mnoge zakone u sigurnosnom smislu. Naravno, Rusima je svakako bilo zanimljivo kako se zakonodavstvo kreće – ima li podršku ili ne. No, kad je na vrhu NATO-a odlučeno rasporediti NATO jedinice u baltičkim državama i Poljskoj, mi smo kao komisija detaljno raspravljali o ovom pitanju nekoliko puta godišnje na sastancima povjerenstva, pozivajući odgovorne dužnosnike. Budući da je Latvija, kao zemlja domaćin, morala ispuniti svoju dužnost, morala je uložiti novac, izgraditi vojarne i morala je pronaći mogućnosti za vojnike iz drugih zemalja da se ovdje obučavaju, odlučiti kako sarađivati ​​ili uskladiti sistem.

O svim tim pitanjima, barem dok sam ja vodio sjednicu povjerenstva, to je bilo vrijeme, 2016.-2018. godine, detaljno se raspravljalo. Zaista smo raspravljali nekoliko puta godišnje i mogu zamisliti koliko je to moglo biti zanimljivo ruskoj strani“, kazao je Ainars Latkovskis, član Saeime i bivši predsjednik Povjerenstva za odbranu, unutrašnje poslove i sprječavanje korupcije aludirajući na to da je upravo na ovakim sastancima Adamsons mogao dobiti vrijedne informacije.

Uhapšen i ruski državljanin

Nakon Adamsonsovog privođenja, uhapšen je i ruski državljanin zbog sumnje da je vrbovao ovog političara. On je priveden na aerodromu u Rigi. U saopštenju ruske ambasade, koje je objavljeno na Facebooku, navodi se da su 9. juna letonska tijela za provedbu zakona privela ruskog državljanina Silonova. Ime muškarca se ne spominje, ali prema informacijama zove se Genadij.

Ambasada je navela da je prema sudskoj odluci Silonov zadržan dva mjeseca. Također su dostavili notu latvijskom Ministarstvu inostranih poslova tražeći informacije o pritvoru Silonova, kao i o tome gdje se on nalazi.

Silonov (Izvor: kompromat.lv)

Prema agencijskim informacijama Silonov je rođen i odrastao u Latviji. Studirao je na Institutu za vojno zapovjedništvo. Bivši je kapetan latvijskog sovjetskog KGB-a (LKGB). Radio je u odjelu za borbu protiv organizovanog kriminala. Nakon raspada SSSR-a i lokalnog KGB-a preselio se u Rusiju, ali je navodno održavao veze s Latvijom u koju je redovno dolazio. Smatrali su ga osobom koja je svojim kontaktima uspjela riješiti mnoga pitanja, a sarađivao je i sa ruskom Federalnom službom sigurnosti (FSB).

Ko je GORDON?

Prema drugim informacijama, Silonov koji je imao kodno ime Gordon, bio je zapravo pripadnik FSB grupe koja je djelovala iz sjene i vršila špijunske operacije u Latviji. Nakon što se latvijski KGB, na čijem je čelu bio Yuriy Yevgenyevich Chervinskiy, raspao – agenti, među kojima i Silonov, pobjegli su iz Rige sa svim aktivnim špijunskim dosjeima LKGB-a.

Agenti su otišli u Krasnodar, gdje je Chernivskiy bio preraspoređen za šefa KGB Direktorata u Krasnodaru. Predali su mu sve dosjee, te su neki od njih iskazali želju za nastavkom karijere u KGB, te su smatrali da trebaju ostati u Rigi i tamo nastaviti raditi za rusku obavještajnu službu. Oni su dobili i pisane garancije da će, u slučaju da budu uhapšeni, njihove porodice biti finansijski zbrinute. Gordon se vratio u Latviju 1991. godine, te je u nekom momentu vrbovao Adamsonsa da špijunira za Rusiju.

I prije špijunirali Latviju

Ovo nažalost nije izolovan slučaj. Naime, prošle godine je jedan Rus pokušao namamiti agenta državne tajne službe Latvije da špijunira za Rusiju.

„On je kontaktirao latvijskog agenta kako bi ga pokušao regrutirati za predaju povjerljivog materijala koji bi potom ruske tajne službe mogle upotrijebiti protiv Latvije, ali je on umjesto toga uhapšen“, navodi se u saopštenju latvijske sigurnosne službe.

Krajem maja 2018. godine bivši zaposlenik Latvijskih željeznica osuđen je na 18 mjeseci zatvora i 60 sati rada za opće dobro zbog špijunaže. On je snimio vozove s NATO opremom i video zapise poslao kontaktu u ruskoj Kalinjingradskoj oblasti. Pored toga, u augustu iste godine poljoprivrednik u jednoj latvijskoj opštini osuđen je na tri godine uvjetno zbog prikupljanja informacija u blizini latvijsko-ruske granice na navodni zahtjev ruskih vlasti.

U aprilu 2004. godine Latvija je protjerala drugog sekretara ruske ambasade u Rigi Pyotra Uzhumova zbog aktivnosti “nespojivih s njegovim diplomatskim statusom”, a koji je navodno pokušavao prikupiti podatke o odbrambenim snagama Latvije.

Jasno je da Rusija ne preza od svih alata koji su im dostupni, kako bi prikupili za njih važne informacije. Nemaju nikakvo poštovanje kada je u pitanju državni suverenitet evropskih država i NATO saveznika, posebno onih koji su bili dio bivše Sovjetske Unije. Kroz uhodane špijunske mehanizme manipulišu čak i političarima u drugim državama kako bi ostvarili svoju korist što najbolje pokazuje upravo primjer Latvije.

0Shares

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.