Svi ruski obračuni sa neistomišljenicima (29): Slučaj Sergeja Magnitskog

Dok svi mediji bruje o trovanju Alekseja Navalnija, glavnog političkog konkurenta ruskog predsjednika Vladimira Putina, ne treba zaboraviti da se Rusija sa svojim neistomišljenicima obračunavala na slične načine i ranije. Aleksej Navalni je samo posljednji u nizu dugačke liste meta Putinova režima, a među žrtvama je i Sergej Magnitski.

Magnitski je bio knjigovođa i advokat britanskog Investicionog fonda Ermitaž kapital (Hermitage Capital), koji su bili jedna od najjačih investicionih grupa u Rusiji. 2007. godine državno tužilaštvo Rusije je osumnjičilo nekoliko firmi koje spadaju u grupu Ermitaž kapital za utaju poreza, ali optužnica nikada nije podignuta.

Sve to je izazvalo sumnju kod Magnitskog, koji je ubrzo sam pokrenuo istragu. Došao je do šokantnih saznanja. Naime, prema njegovim zaključcima, službenici u Ministarstvu unutrašnjih poslova i državnog tužilaštva pokrenuli su istragu u Ermitaž kapitalu samo kako bi odvratili pažnju od pronevjere državnog novca u iznosu od 170 miliona evra. Magnitski je svjedočio protiv policajaca koji su sudjelovali u pronevjeri i objasnio njihovu ulogu u krađama.

Nakon što je svoja saznanja iznio javno, državno tužilaštvo Rusije optužilo je Magnitskog i njegovog šefa Vilijama Braudera za navodnu utaju poreza u visini od 12,6 miliona evra. U roku od nekoliko sedmica nakon svjedočenja ti isti policajci i njihovi podređeni uhapsili su Sergeja zbog izmišljenog slučaja. Brauder je ubrzo nakon toga napustio Rusiju, ali Magnitski nije uspio u tome.

Smrt u zatvoru

On je smješten u istražni zatvor gdje je boravio samo godinu dana. Naime, u novembru 2009. godine, Magnitski je umro u svojoj 37. godini pod još nerazjašnjenim okolnostima. Zbog strašnih uslova u pritvoru, razvio je pankreatitis i žučne kamence. Imao je stalne i mučne bolove, a dok je bio u istražnom zatvoru, propisana mu je medicinska pomoć, međutim, kao sredstvo pritiska na njega, Sergej nije dobio nikakav pristup medicinskoj skrbi.

Magnitski (Izvor: DW)

Tokom boravka u zatvoru, Magnitski je podnio stotine žalbi na nezakonite i mučne uslove pritvora, bolesti koje je zbog njih razvijao i potrebu za medicinskom skrbi. Naime, on je bolovao od šećerne bolesti, i napisao je više od 400 pritužbi na zatvorske uslove.

Dokumentovao je i protestvovao protiv nezakonitih radnji istražitelja i zatvorskih službenika koji su stvarali te uslove i uskraćivali mu liječenje. Svaka pritužba koju je podnio bilo da se radi o njegovoj nevinosti, nezakonitom hapšenju, pritvoru ili uslovima u njemu, bila je ili ignorisana ili odbijena bez ikakvog razmatranja.

Nakon njegove smrti, njegov bivši šef Brauder se javio sa teškim optužbama na račun ruske države i pravosuđa.

„Magnitski je mučen i ubijen zato jer je razotkrio korupcione mehanizme ogromnih razmjera”, kazao je Brauder u razgovoru za novinsku agenciju AFP.

I organizacije za zaštitu ljudskih prava u Rusiji tvrdile su da je Magnitski umro u uslovima “sličnim mučenju” i da nije primio neophodnu ljekarsku pomoć. Rusko Vijeće za ljudska prava je sumnjalo da je nasmrt pretučen.

Reakcija vlasti

Ruski predsjednik Vladimir Putin u slučaju Magnitki govorio je o “ljudskoj tragediji”, ali je odbacio optužbe da se radilo o nasilnoj smrti.

„Niko nije mučio Magnitskog, on je umro od srčanog udara“, rekao je predsjednik na jednoj konferenciji za štampu. On je istovremeno najavio “rasvjetljavanje slučaja”. Ipak, direktor zatvora u kojem je umro Magnitski oslobođen je optužbi, a nadležna doktorica zbog zastarjelosti nije ni optužena.

Putin (Izvor: Agencije)

Čak štaviše, četiri godinje nakon njegove smrti, ruski sud ponovno je pokrenuo suđenje za prevaru protiv Magnitskog. Početak suđenja mrtvom čovjeku, bio je odgođen nakon što su advokati porodice Magnitski odbili sudjelovati tvrdeći da je nezakonito suditi mrtvom čovjeku.

„Sudjelovanje u ovom procesu je nezakonito i nemoralno. Majka Sergeja Magnitskog i ja to zovemo plesanjem po kostima mrtvog čovjeka, jer ne možete tužiti mrtvaca – kazao je Nikolay Gorkhov.

Njegova porodica je istakla da ne želi sudjelovati u suđenju te su tvrdili da je politički motivisano.

„Mislim da je nehumano pokušati suditi mrtvom čovjeku“, kazala je majka Magnitskog u razgovoru za Reuters te je dodala da to nije suđenje “nego farsa” u kojoj neće sudjelovati.

„Magnitski zakon“

Deset godina Brauder je tražio od zapadnih država da uvedu globalni „Magnitski zakon“ kojim bi se uvele sankcije pojedincima odgovornim za kršenja ljudskih prava ili značajna koruptivna djela.

SAD su 2012. godine usvojile Magnitski zakon i uvele sankcije mnogim ruskim zvaničnicima, a 2016. ga proširile tako da se obuhvate pojedinci iz drugih država. Vladimir Putin bio je toliko ljut zbog ovog čina SAD-a, da je zabranio usvajanje ruske djece od strane Amerikanaca. Od usvajanja Globalnog zakona Magnitskog u SAD-u, druge države slijedile su taj primjer, a to su: Estonija, Kanada, Litvanija, Latvija i Velika Britanija.

“Mnoge ljude muče i ubijaju jer otkrivaju korupciju”, rekao je Bill Browder, britanski menadžer hedge fondova i aktivista za prava. “To je sastavni dio cijelog koncepta ‘Magnitskoh zakona’”, dodao je.

Velika Britanija je usvojila zakon 2018. godine, ali je navela da će odložiti uvođenje sankcija pojedincima dok zvanično ne izađe iz Evropske unije 2020. godine. Tako su 2020. godine uveli sankcije za više od dvadeset ruskih državljana u vezi sa smrću Magnitskog. Lista od 25 sankcionisanih ruskih zvaničnika obuhvata i Aleksandra Bastrinina, šefa moćnog Istražnog komiteta koji se smatra članom unutrašnjeg kruga predsjednika Vladimira Putina, kao i sudije i tužioce.

Britanski ministar inostranih poslova Dominik Rab, bivši advokat za ljudska prava, naveo je na Tviteru da će sankcije “ciljati ljude koji su počinili najteža kršenja ljudskih prava”, kao i da će doprinijeti da Velika Britanija bude “još snažnija sila za dobro u svijetu, u predstojećim godinama”.

MagnitskI (Izvor: Dmitry Rozhkov)

Mjere EU

I Evropska unija je prošle godine usvojila sličan set mjere. Naime, odluka Vijeća EU 2020/1998 predviđa zamrzavanje sredstava i ekonomskih resursa i zabrane putovanja onima koji su odgovorni za ozbiljna kršenja i zloupotrebe ljudskih prava ili su u njih uključeni. Pojedinci i grupe koje pružaju finansijsku, tehničku ili materijalnu podršku ili su na bilo koji način uključeni ili povezani sa navedenim pojedincima ili grupama mogu također biti predmet ovih sankcija.

Član 2. novih propisa utvrđuje da se oni primjenjuju na: genocid; zločine protiv čovječnosti; ozbiljna kršenja ili zloupotrebe ljudskih prava uključujući mučenje, ropstvo, vansudska ubistva, prisilni nestanak osoba i proizvoljna hapšenja ili pritvaranja; te druga kršenja ili zloupotrebe ljudskih prava uključujući trgovinu ljudima, krijumčarenje migranata, seksualno i rodno zasnovano nasilje i zloupotrebe slobode mirnog okupljanja, udruživanja, mišljenja, izražavanja, vjere ili uvjerenja.

Sankcije su namijenjene zaustavljanju nasilnih režima širom svijeta. Ciljajući pojedince i grupe, umjesto stranih administracija, oni treba da zaustave izuzeće čak i za “sluge” moćnih i strateški važnih država. Jedan diplomata EU je kazao da su ove sankcije mogle biti nametnute trovačima ruskog opozicionog lidera Alekseja Navalnog, da su već bili na snazi. Također su mogle biti korištene protiv ubica saudijskog novinara Jamala Khashoggija 2018. godine ili kineskih zvaničnika odgovornih za progon ujgurske manjine, dodale su diplomate.

U narednom tekstu pišemo o ubistvu novinarke Natalije Estemirove.

0Shares

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.