Autokrata Vučić i diktator Lukašenko su sijamski blizanci: Putin im dođe kao otac

Da se odnos dva predsjednika, Bjelorusije i Srbije, svodi na odnos jednog autokrate (Aleksandra Vučića) i jednog diktatora (Aleksandra Lukašenka), da to nije odnos između država ili društava, već lični odnos, mišljenja je profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić u odgovoru na pitanje Danas.rs kako vidi činjenicu da je Srbija jedina od zemalja kandidata za članstvo u EU koja se nije saglasila sa posljednjim paketom sankcija EU za pojedince i preduzeća u Belorusiji.

Milivoj Bešlin, historičar, komentarišući za list ovu vijest kaže da je važno reći da ove sankcije nisu usmherene protiv Bjelorusije i njenih građana, već protiv pojedinaca koji su nosioci represije i terora u ime uzurpatorskog režima Lukašenka.

Evropski savjet je prije dva dana saopštio da je EU 21. juna uveo kaznene mjere protiv 78 bheloruskih državljana i sedam entiteta zbog teškog kršenja ljudskih prava i represije nad civilinim društvom, opozicijom i novinarima i zbog prinudnog slijetanja putničkog aviona.

Među pojedincima kojima su uvedene sankcije u okviru četvrtog paketa je veliki broj sudija i tužilaca „odgovornih za brojne politički motivisane presude novinarima, aktivinstima i demonstrantima“, kako se objašnjava u odluci Savjeta. Srbija je ipak podržala drugu odluku Savjeta, takođe od 21. juna, kojom je još jedan entitet dodat na listu osoba i entiteta kojima su uvedene sankcije. To je državno preduzeće za kontrolu aviosaobraćaja. U odluci Savjeta se navodi da je to preduzeće odgovorno za preusmjeravanje aviona kompanije Rajaner na aerodrom u Minsku 23. maja u cilju hapšenja opozicionog novinara Romana Protaševiča, te je stoga odgovorno za represiju nad civilnim društvom i demokratskom opozicijom.

Sličnosti

– Ambicija današnje vlasti Srbije nije da se približi EU preko njenih vrijednosti, usvajanjem vladavine prava u svakodnevnom životu, niti stvarnom zaštitom ljudskih prava, niti demokratskom praksom. Ta ambicija se završava neubjedljivim pretvaranjem da se u približavanju napreduje, što je dokazano već samom izjavom premijerke da je „otvoren prvi klaster“, iako se on sastoji iz već davno otvorenih poglavlja – ističe Vesna Rakić Vodinelić.

Sličnosti između dva režima, bjeloruskog i srpskog, su u samoj činjenici da su oba duboko nedemokratska, a u pojavnom obliku kulminiraju nedemokratskom praksom neslobodnih, nasiljem sputanih, kao i nepoštenih izbora. To jest – pokradenih izbora.

– Ispod površine, Lukašenka i Vučića povezuje sličan mentalni sklop. Oni ne veruju u dobrobit zajednice, samo u njihovu strogo ličnu. Na taj način, oni su politički sijamski blizanci. Vjeruju samo sebi i jedan drugome, dobro su se prepoznali. Razlike među njima se uglavnom sastoje u metodu. Lukašenko redovno pribjegava sirovoj fizičkoj sili, a Vučić ponekad, kao za vrijeme prošlogodišnjih demonstracija. Doduše, protesti u Srbiji nisu tako masovni ni istrajni kao oni u Bjelorusiji, pa je pitanje da li bi, da u Srbiji jesu, Vučićeva sporadična primjena gole sile bila samo sporadična – kaže sagovornica.

Kako dodaje, Lukašenko se ni verbalno ne dodvorava EU, niti Zapadu uopšte, naprotiv, primorava avion da skrene sa putanje da bi se dokopao jednog opozicionara, dok Vučić to povremeno čini, ali ne u unutrašnjoj politici.

– Za sad se „naš“ autokrata zadovoljava ulizičkim i podaničkim stojećim ovacijama na njegove riječi, bez obzira na sadržinu, bez obzira na priliku. Ta vojska disciplinovanih, zapravo dresiranih je njegova mentalna pretorijanska garda. A ima i fizičku, desničarsku, sastavljenu od istih kao što je on bio i ostao, dok je prijelepljivao napis bulevar Ratka Mladića, preko imena Zorana Đinđića – zaključuje Rakić Vodinelić.

Prema riječima Milivoja Bešlina, sankcije EU su usmjerene protiv pojedinaca koji su teško zloupotrebili svoja ovlašćenja da bi prebijali, hapsili, zatvarali i na druge, veoma brutalne načine, represirali svoje sugrađane.

– Činjenica da se Srbija nije pridružila ovim ciljanim sankcijama protiv nosilaca terora u Belorusiji govori da naprednjački režim ne vodi spoljnu politiku u interesu našeg društva, nego u interesu raznih otpadničkih režima, dakako, pod patronatom režima u Kremlju. Umjesto sa EU, od koje se de facto odustalo, režim u Srbiji je uskladio našu spoljnu politiku sa Putinom. Između demokratija i diktatura, Srbija na međunarodnom planu sve češće i otvorenije bira da bude na strani i u društvu tiranija. To je na spoljnom planu konsekvenca ove odluke. A na unutrašnjem – ovo je poruka svim borcima za demokratiju, za ljudska prava, naposlijetku svim građanima: ako se usudite na otpor autoritarizmu, čeka vas ista sudbina kao pobunjene građane u Bjelorusiji. A to znači brutalno gaženje svakog pokušaja borbe za demokratske slobode i prava čovjeka – zaključuje sagovornik.

Izvor: Danas
0Shares

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.