Ljeposava Tomić u dugogodišnjoj borbi s administracijom i prijedorskim moćnicima

Ljeposava Tomić iz Prijedora tvrdi da zbog raznih manipulacija lokalne vlasti i nadležnih institucija čeka 20 godina da dobije rješenje o urbanističkoj saglasnosti za lokaciju radi izgradnje poslovnog prostora u centru grada.

Radi se o 21 metru kvadratnom zemlje koja je većim dijelom, odnosno oko 15 metara kvadratnih, u vlasništvu grada, dok je oko šest kvadrata bilo državno.

Ova zemlja je uz bivšu robnu kuću „Borac“. Na tom mjestu prije rata bio je kiosk. Budući da je vlasnica kioska otišla u inostranstvo, Ljeposava, koju mnogi znaju po nadimku Lepa, zakupila je od Opštine Prijedor zemljište i nastavila da radi u kiosku. Nakon 10 godina urednog plaćanja rente odlučila je da traži saglasnost i na tom mjestu izgradi butik.

– Iz tadašnje opštine sam dobila odbijenicu, ali sam se žalila Ministarstvu za prostorno uređenje i građevinarstvo i oni su odobrili, ali uz uslov da tražim stručno mišljenje Urbanističkog zavoda da li tu može da bude objekat čvrstog karaktera. Potom su mi i oni odobrili – priča ona za Srpskainfo.

FOTO: BOJANA MAJSTOROVIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: BOJANA MAJSTOROVIĆ/RAS SRBIJA

Opština je dozvolila parcelaciju zemljišta, a Ljeposava je zatražila od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove dodjelu gradskog građevinskog zemljišta radi izgradnje poslovnog objekta.

Istovremeno je iz područne jedinice RUGIPP Prijedor obavještavaju da je kiosk na ovom zemljištu vraćen vlasnici od prije 1992. godine i da Tomićeva mora napustiti kiosk 2002.

Zato ona 2003. traži od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice da riješi status ovog privremenog objekta, jer je opština, koja raspolaže zemljištem, raskinula ugovor s prijeratnim vlasnikom još 1987. Njenu žalbu Ministarstvo je riješilo nakon osam godina, te 2010. odlučuje da se kiosk ne može vratiti prijeratnoj vlasnici.

Dok je Ljeposava čekala odluku Ministarstva, Opština Prijedor daje urbanističku saglasnost lokalnom privredniku Rajku Stuparu, koji na spornom mjestu otvara ćevabdžinicu, a potom kiosk izdaje i drugim osobama.

Budući da je i Ljeposava imala urbanističku saglasnost za istu lokaciju, angažovala je advokata i podnijela krivične prijave protiv građevinskog inspektora Snježane Hajnal, načelnika Odeljenja za stambeno-komunalne poslove Stanka Markovića i radnika opštine Goran Kunića, jer su saglasnost izdali i Stuparu.

FOTO: BOJANA MAJSTOROVIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: BOJANA MAJSTOROVIĆ/RAS SRBIJA

– Te prijave nikada nisu riješene. Moj predmet je bio i četiri godine u ladici RUGIPP u Prijedoru, od koje sam tražila dodjelu zemljišta. Geodetska uprava je odlučila da mi se ne dodijeli zemljište, ali Skupština opštine je 2005. odbacila taj zaključak. Ostvarila sam sve uslove i tražim od nove vlasti da konačno moj predmet riješi i da mi saglasnost za lokaciju – kaže ona.

Tomićeva ističe da je 15 kvadrata zemljišta, za koje traži saglasnost i na kojem je kiosk katastarski, i gruntovno u vlasništvu grada Prijedora. Ostalih oko šest kvadrata u katastru je upisano na Radanu Milaković iz Banjaluke. Tomićeva tvrdi da je i ovih šest kvadrata u gruntovnici u vlasništvu opštine.

Inače, porodica Milaković je kupila objekat RK „Borac“, uz koji je i sporni kiosk.

Jedan od vlasnika objekta, koji je tražio da mu ne pominjemo ime, tvrdi da su kupovinom robne kuće postali i vlasnici zemlje ispod robne kuće, da su sada vlasnici kioska i zemlje na kojoj je kiosk.

Navodi da je RK „Borac“ privatizovana prije 21 godinu, a Tomićevoj poručuje da svoja prva traži u gradskoj upravi ili sudskim putem.

“Gladni vukovi”

Ljeposava Tomić, majka četiri sina, tvrdi da ne može ostvariti pravo da počne graditi objekat na gradskoj zemlji zato što je obična građanka.

– Mnogo su me koštali svi papiri, ali najteže mi pada činjenica što obični građanin ništa ne može da ostvari, već samo pojedinci bliski vlasti. Kada sam sve počela da ganjam 2000. jedan pravnik u Opštini mi je rekao: „Lepa meni je tebe žao, oni će te zgaziti kao običnog mrava. Ovo su gladni prijedorski vukovi koji bi za komad zemlje prodali svoje dijete, ali ti ćeš to ganjati narednih 20 godina“. Ja sam se tada nasmijala i rekla: “Pa neću valjda 20 godina“- priča ona.

Ističe da je apsurd i to što je kiosk godinama bio u Ulici Vožda Karađorđa, a sada mu je adresa Ulica Kralja Petra Prvog Oslobodioca, iako je na istom mjestu.

Izvor: Srpskainfo
0Shares

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.