Mercedes-Benz W123: Automobil koji s pravom nosi naziv – legenda!

Vrhunac je to njemačke automobilske industrije sedamdesetih godina i svojedobno najprodavaniji automobil Mercedesa. Bila je to posljednja kromirana Mercedes limunzina.

Savršen auto sa savršenom cijenom. Čak i nakon niza godina vjernog vam služenja vaš rabljeni Mercedes imati će najveću vrijednost na tržištu rabljenih, a gdje ćete uvijek naći entuzijastičnog kupca Mercedesa! Ovim riječima Mercedes je 1936. predstavio svoj novi model 170 V (W 136 I), za kojega danas kažu da je genetski predak linije W123 koja je pak uvod u E klasu.

Četrdeset godina kasnije W123 ima zadatak postavljanja novih mjerila u klasi limunzina srednje klase. Tu je morao zamijeniti liniju W114/115 čijih je 1,8 miliona proizvedenih primjeraka od 1968. predstavljalo čak 40 posto od ukupno 4,7 miliona automobila kojih je njemački proizvođač proizveo od 1886. godine! Svega godinu dana nakon nastupanja na tržište W114/115 u Stuttgartu su započeli planovi za razvoj novog nasljednika. Limunzine srednje klase za Mercedes su bile izvor profita i tradicionalno najprodavaniji segment i tu se stoga pristupalo s oprezom i planski.

Za novi model bio je zadužen provjereni dvojac s dugogodišnjom službom u Stuttgartu. Dizajn je vodio Friedrich Geiger, dok je za inženjerski dio bio zadužen Hans Scherenberg. Geiger je novi dizajnerski val koji će nositi W123 prezentirao već 1971. na liniji SL-a R107, a godinu kasnije prepoznatljivi stil nudi i W116nova S klasa.

Krucijalna novost s kojom potom 1976. dolazi i W123 je jednostavna elegantna linija sa nižom i širom maskom hladnjaka omeđenom bočno horizontalno položenim farovima.

Interesantno je napomenuti da je 1973. Geiger umirovljen, a na njegovo mjesto dolazi Bruno Sacco. Sacco nije imao više manevarskog prostora u kontekstu dodavanja svojih impresija na W123 već je tek 1979. došao do punog izražaja sa W126. Novi Mercedes u startu je zamišljen u tri karoserijske izvedbe. Limunzina sa četvora vrata (osovinski razmak 2795 mm) i kupe (osovinski razmak 2710 mm) bili su standard kao i kod prethodnika, ali ovdje je važan iskorak bio prvi tvornički serijski karavan (napravljen sa istim osovinskim razmakom kao i limunzina)! Uz to se nudila i limunzinska karoserija s produženim osovinskim razmakom od 3425 mm. Svi su oni na tržištu bili već do 1978. godine!

Novi Mercedes nudio je karoseriju po najnovijim sigurnosnim standardima s zonama gužvanja i sigurnosnom ćelijom za putnike, bio je tu sigurnosni upravljač, ubrzo su serijski dodani i sigurnosni pojasevi, pa onda i zračni jastuci, ABS… U proizvodnu liniju karoserije tvrtka je uložila velika sredstva kako bi 99 posto varenja na karoserijama obavljali roboti. Na taj način uštedilo se čak 2 sata u proizvodnom procesu ovog automobila! Cijeli niz novih tehničkih finesa našlo se tijekom godina u ovom automobilu čija se lista čekanja produžila i na do tri godine.

Mercedes W123 na tržištu je egzistirao sa ponudom od čak 12 različitih motora – sedam benzinaca i pet dizelaša. Bazni benzinac sa četiri cilindara bio je tip 200 sa 94 KS i kasnije sa 109 KS, slijedi tip 230 sa 109 KS, pa 230 E koji uz direktno ubrizgavanje razvija 136 KS, slijede potom šestcilindarski tip 250 sa 129 KS, 280 sa 156 KS te 280 E koji uz direktno ubrizgavanje goriva razvija 177 KS.

Kod dizelaša je u ponudi bio izbor četiri četverocilindarska motora na čelu sa tipom 200 D sa 55 KS, 220 D sa 60 KS te 240 D sa 65 odnosno 72 KS.

Novum novog Mercedesa bio je petcilindarski 300 D koji je evoluirao za potrebe američkog tržišta u 300 D Turbodiesel. Motor je bio skriven iza podužeg poklopca motora kojeg ste mogli podignuti u zrak pod kutem i do 90 stepena!

W123 mogli ste dostupnom opremom napucati do cijene u visini Lamborghini Jarame ili Jaguara XJS! Posebnu pažnju Mercedes je poklanjao na taxi verziju tradicionalno opremljenu beskonačno trajnim dieselašima s beskonačno dugim ubrzanjima (200 D trebao je 31 sekundu do 100 km/h). Taksisti i hoteli mogli su izabrati obični ili produženi osovinski razmak. Njemački taxi postaje prepoznatljiv upravo sa W123 i karoserijom boje bjelokosti.

MB-tex u interijeru bio je izdržljiva opcija koja se i jednostavno održavala. Top model bio je izrađen u režiji tvrtke AMG koja je u 500 CE utrpala 5,0 litarski V8 koji je nakon odgovarajućeg tretmana davao 276 KS! AMG obradio je i nudio također karavan i limunzinu, ali slabi interes nađen je tek na tržištu Engleske. U jeku naftne krize Mercedes je na bazi W123 istraživao i alternativne pogone. Zaživjela je tu električna verzija, verzija sa pogonom na metanol, a također i kombinirani pogon benzin-vodik. Mercedes tijekom sedamdesetih nije pokazivao poseban interes za motor sport kao ranije.

Fokus je bio tek na reli natjecanjima u kojima se uključio sa R107 i upravo sa W123.

Između 1976. i 1980. linija W123 pokazala se na relijima kao robustan i izdržljiv automobil, a upravo kao takav bio je i na cestama. Ovaj automobil prodavao se na čak 172 svjetska tržišta gdje je prodano više od trećina ukupne produkcije, a u Kini je imao već tada i klona kojeg je proizvodila tvrtka Bamin. U potpunosti su kopirali i rebrandirali limunzinu, na kojoj su ipak izradili vlastiti karavan i pick up verziju.

U Kini je FAW čak i licencno 1987/88 izradio 828 primjeraka. S obzirom na ukupnu produkciju od 2.696.914 primjeraka koji su proizvedeni između 1975 i 1985, a od toga je 1.416.419 bilo opremljeno dizelskim motorom, ne mora vas čuditi što je ovaj automobil još uvijek popularan u svakodnevnom prometu na Srednjem Istoku i u Africi.

Ukupno je proizvedeno 2.389.140 limunzina, 99.884 kupea, 199.517 karavana, a uz to i 8373 šasija za nadogradnje drugih karoserista. Ukupnoj brojci treba dodati još 77.350 limunzina proizvedenih u Južnoj Africi (1977-1986.) te 828 kineskih primjeraka. Ako ste nakon ovog teksta dobili volju za kupovinu ovog klasika samo prelistajte domaće oglase…

Izvor: revijahak.hr
0Shares

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.