Svi ruski obračuni sa neistomišljenicima (15): Slučaj Nikolaja Khokhlova

Dok svi mediji bruje o trovanju Alekseja Navalnija, glavnog političkog konkurenta ruskog predsjednika Vladimira Putina, ne treba zaboraviti da se Rusija sa svojim neistomišljenicima obračunavala na slične načine i ranije. Aleksej Navalni je samo posljednji u nizu dugačke liste meta Putinova režima, a među žrtvama je i bivši sovjetski agent KGB-a Nikolaj Khokhlov.

Khokhlov je bio sovjetski agent KGB-a koji je prebjegao u Sjedinjene Države 1953. godine gdje je svjedočio o operacijama KGB-a. Khokhlov je liječen od trovanja talijem u Frankfurtu 1957. godine, nakon neuspjelog pokušaja atentata KGB-a što predstavlja vjerovatno prvi radiološki napad KGB-ovih agenata.

Bivši službenici KGB-a tvrdili su da je Khokhlov otrovan radioaktivnim polonijem, upravo onako kako je Litvinenko bio 2004. godine, a ne talijem. Naime, trovanje Litvinenka polonijem-210 u početku je pogrešno dijagnostikovano kao trovanje talijem.

Ratni heroj

Khokhlov je bio ratni heroj. 1942. godine, sa samo 20 godina, skočio je padobranom iza njemačkih linija u Minsku, gdje se infiltrirao u svijet nacističkih oficira i pomogao postaviti malu tempiranu bombu koja je ubila Wilhelma Kubea, antisemita koji je učinkovito organizovao ubijanje Jevreja u regiji. Khokhlova tajna misija predstavljena je u najpopularnijem sovjetskom filmu 1947. godine. Međutim, toliko poštovani obavještajni agent KGB-a nije bio pogodan za atentate na političke neistomišljenike i godinama je izbjegavao bilo kakve daljnje zadatke.

Ipak, 1954. godine iz Politbiroa su stigla naređenja da Khokhlov treba da ubije Georgija Okoloviča, antikomunističkog organizatora u Frankfurtu. Khokhlov je okupio tim i čak odabrao oružje za ubistvo, minijaturni pištolj prerušen u tabaker. Ali on se nije mogao natjerati da izvrši „likvidaciju“. Posjetio je Okoloviča i otkrio mu sve, CIA je iskoristila te informacije, a Khokhlov – prestravljen zbog svoje supruge i malog sina u Moskvi – prevezen je trajektom u Ameriku.

On je kasnije svjedočio pred američkim Kongresom o sovjetskim obavještajnim aktivnostima i postao nešto poput medijske zvijezde. Njegova je priča bila inspiracija za seriju u Saturday Evening Postu pod nazivom „Ne bih ubio za Sovjete“, a 1957. godine objavio je memoare „U ime savjesti“.

Khokhlova knjiga „U ime savjesti“ objavljena je iste godine kada je KGB izvršio atentat na njega (Izvor: AMAZON)

Trovanje u Njemačkoj

Khokhlov se 1957. godine vratio u Evropu kako bi pričao o sovjetskim obavještajnim taktikama i operacijama. Nakon jednog takvog govora na Palmengartenu u Frankfurtu, Kholkhov je otpio gutljaj kafe koja „nije bila dobra kao obično“, kako je zapisao u svojoj knjizi. Ubrzo se osjećao umorno, a „čudna težina pritisla“ je njegovo srce i želudac.

Khokhlov se srušio na parkiralištu. Ustanovljeno je da je otrovan talijem, sporo djelujućim otrovom koji uzrokuje velike bolove prije nego što ubije svoju žrtvu. U pitanju je staromodni toksin tretiran radioaktivnim izotopima za koje se vjerovalo da potiču iz KGB-ovog zloglasnog „Laboratorija br. 12“, firme otrova koja datira iz Lenjinovih dana.

Khokhlov je ipak imao sreće i oporavio se nakon nekoliko sedmica u njemačkim i američkim bolnicama. Njegovo se trovanje poklopilo s uspješnim lansiranjem ruskog Sputnika u Svemir, a Khokhlov je o tome razmišljao u svojoj knjizi.

„I ja sam bio izložba dostignuća sovjetske nauke. Potpuno ćelav, toliko unakažen ožiljcima i mrljama da me oni koji su me poznavali u početku nisu prepoznali, ograničen na krutu prehranu, ipak sam bio i živi dokaz da sovjetska nauka, nauka o ubijanju, nije svemoćna“, napisao je tada.

„Rusko paranormalno“

Nakon trovanja, Khokhlov je započeo studije na Univerzitetu Duke u SAD, a onda je počelo još zanimljivije razdoblje njegovog života. Naime, agenti CIA-e vjerovali su da su sovjetski naučnici sudjelovali u „nekoliko uspješnih eksperimenata ekstrasenzorne percepcije (ESP)“ 1980-ih.

Američki špijuni napisali su u memorandumu iz aprila 1991. godine da misle da su Rusi postigli izuzetan napredak u razumijevanju ESP-a – primanja informacija koje nisu stečene prepoznatim fizičkim čulima, već su se osjećale umom tj. ideje da ljudski um ima moći izvan poznatih osjetila.

Khokhlov (Izvor: Getty)

Khokhlov je opširno govorio o ruskim eksperimentima.

U septembru 1966. godine, rekao je na konferenciji kako je „u sovjetskoj Rusiji pobuđen značajan interes za istraživanje parapsihologije“. Khokhlov je rekao da je ruska psihologija učinila ljude „posebno osjetljivim na pitanja u vezi s mističnom stranom ljudske psihe“ i „u svijet izvan trezvene stvarnosti smisla“. Zatim je predavao na fakultetu o ruskim naučnicima koji su provodili studije ESP-a još od kasnih 1800-ih, govoreći im da je sovjetska vlada aktivno poticala takvu studiju.

Khokhlov je živio dovoljno dugo da 2006. godine gleda kako Aleksandar Litvinenko, još jedan obavještajni agent koji se pobunio protiv Rusije zbog nespremnosti da ubije, polako umire od trovanja zračenjem u Londonu. Khokhlov je tada rekao:

„Situacija u Rusiji danas je vrlo opasna. Nema više zakona niti reda.”

U narednom tekstu pišemo o pokušaju ubistva ruske odvjetnice Karinne Moskalenko.

0Shares

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Facebook
Twitter
Instagram