Izgubljeni životi, požari, trovanja: Brojne tragedije u Rusiji zbog nemarnosti ruskih vlasti

Posljednjih godina u Rusiji se dogodilo mnoštvo katastrofa koje su imale nesagledive posljedice. Ruske vlasti kao i njihova vojska veoma malo rade u cilju povećanja sigurnosti kada su u pitanju katastrofe koje su učestale posljednih godina u ovoj državi zbog evidentnih propusta gdje ginu nedužni ljudi. Za vlasti u Rusiji bitniji su njeni interesi, tajne i projekti od sigurnosti uposlenika, vojnika, ljudi… Katastrofe i tragedije u Rusiji najvećim dijelom vezane su za vojne i vladine projekte kao i istraživanja.
Neke od njih su eksplozija podmornice Kursk 2000. godine, pojava ruskog otrovnog oblaka 2017. godine iznad Evrope, požar u podmornici ruske Sjeverne flote 2019. godine, stradanje petero ruskih naučnika 2019. godine u eksploziji u gradu Sarovu, ekološki incident 2020. godine gdje se 20.000 tona nafte izlilo u rijeku koja se nalazi u Arktičkom krugu, te požar u skladištu municije u regiji Rjazanj. Kako bi se ukazalo na nemarnost ruskih vlasti, važno je spomenuti najvažnije uzroke ovih nesreća.
Eksplozija ruske podmornice usmrtila skoro cijelu posadu
Dan koji će zauvijek ostati zapamćen u ruskoj historiji je 12. august 2000. godine kada je jedno od najsofisticiranijih plovila ruske RM, K-141 nuklearna podmornica Kursk, potonula u Barentsovom moru. Nedugo nakon polaska, jedno od torpeda na brodu eksplodiralo je u cijevi, usmrtivši većinu od 118 članova posade. U olupini podmornice 23 muškarca su se zabarikadirala u poplavljenom stražnjem dijelu i čekala spas. Ipak, ruske vlasti nisu poslale očekivanu pomoć što može govoriti o njihovoj nemarnosti.
Pomoć su ponudile Norveška i Britanska ratna mornarica ali im nije bilo dozvoljeno da učestvuju u operaciji spašavanja. Rusko zapovjedništvo ratne mornarice izdalo je saopštenje kako je većina posade poginula unutar jedne minute od eksplozije. Katastrofa koja je izmijenila ruski politički sistem dvije decenije kasnije još uvijek je obavijena misterijom.
I pored činjenice kako je ova eksplozija registrovana na seizmografima širom Evrope, Rusija nije objavila javno priznanje katastrofe. Niz kritika stiglo je na račun predsjednika Rusije Vladimira Putina zato što nije prekinuo ljetovanje na Crnom moru ranije kako bi se pozabavio ovom situacijom.
Advokat Boris Kuznjecov, koji je zastupao porodice poginulih članova posade, rekao je kako je katastrofa podmornice Kursk i sve poslije toga, bile „prva laž“ predsjednika Vladimira Putina.
„Kad je Kursk potonuo, Vlada se počela miješati u pravni i sistem za provođenje zakona. Vlada je počela okupljati sve masovne medije pod svojom kontrolom. Čitav proces podrivanja demokratije u Rusiji, u mnogim pogledima, započeo je s tim“, kazao je Kuznjecov.

Skrivanje tragedija kao „državnih tajni“
U septembru 2017. godine nad Evropom se širio veliki radioaktivni oblak rutenija-106. Uprkos optužbama s cijelog kontinenta da zataškava incident, Rusija je tek dva mjeseca poslije priznala da je oblak prešao i preko njenog teritorija. Uzročnik za ovu ekološku katastrofu je bila nuklearna nesreća u pogonu za preradu potrošenog nuklearnog goriva u kompaniji u vlasništvu Rosatoma u Majaku na jugu Urala. Tačan izvor radijacije Moskva nikada nije priznala, kao niti da je bilo riječ o nuklearnoj nesreći.
Francuski institut za radiozaštitu i nuklearnu sigurnost je 2018. godine službeno izvijestio kako je riječ o izvoru radijacije na jugu Urala, te da je curenje radijacije trajalo nešto manje od 24 sata. Ruska Sjeverna flota je godinu dana nakon toga, doživjela tragediju gdje je 14 članova posade poginulo u požaru u “istraživačkoj podmornici za duboke vode”. Članovi posade su stradali od “udisanja dima”. O ovoj nesreći se jako malo zna, a ruski zvaničnici odbijaju da odgovore na pitanja vezana za incident.

Javnost nije saznala o kojoj vrsti podmornice je riječ i za šta je tačno bila angažovana. Pored činjenice da Kremlj ima sve informacije, nisu ih dali u javnost pravdajući se kako je riječ o „državnoj tajni“ odnosno interesima države i njene bezbjednosti.
Te iste 2019. godine, petero ruskih naučnika je stradalo u eksploziji u ruskom gradu Sarovu. Stradali su bili zaposlenici državne nuklearne agencije Rosatom a nesreća se dogodila tokom eksplozije za vrijeme testiranja u blizini luke Severodvinsk.

Ponovo ruski zvaničnici nisu iznosili mnogo informacija, ali su je mediji povezali sa nekom vrstom nuklearnog testiranja. Kako je izvijestila ruska agencije TASS, incident se dogodio na brodu. Nakon eksplozije detektovano je manje povećanje radijacije na vojnom poligonu.
Na Twitteru je objavljen satelitski snimak koji pokazuje da se nosač nuklearnog goriva Serebrianka nalazi u blizini mjesta nesreće. Postoji mogućnost da su Rusi tako testirali krstareće rakete kojima se ranije hvalio ruski predsjednik Vladimir Putin i za koju je isticao kako bi mogle potpuno uništiti američku odbranu. Postavlja se pitanje da li je nakon eksplozije nešto opasno završilo u zraku. Javnost strahuje kako je riječ o novom Černobilu jer je došlo do zataškavanja važnih informacija za šta su, u najvećoj mjeri, zaslužne ruske službe koje čuvaju ugled predsjednika Putina.

Ekološke katastrofe nisu nepoznanica u Rusiji
Druga najveća ekološka nesreća u modernoj ruskoj historiji, dogodila se u mjesecu junu 2020. godine. Nakon što se 20.000 tona nafte u ekološkom incidentu izlilo u rijeku koja se nalazi u Arktičkom krugu, u Rusiji je proglašeno vanredno stanje. Incident se dogodio nakon što se urušio spremnik goriva elektrane u blizini sibirskog grada Noriljska. Curenje se dogodilo nakon što su potporni stubovi rezervoara goriva počeli tonuti u tlo.
Naftna mrlja je „otputovala“ oko 12 kilometara od elektrane, zbog čega su dugački potezi rijeke Ambarnaya postali grimizni. Curenje nafte kontaminiralo je područje površine oko 350 kvadratnih kilometara. Prema saopštenju suda u Noriljsku, u okviru istrage na mjesec dana je bio pritvoren Vječeslav Starostin, zaposlenik termocentrale u vlasništvu NTEK-a, podružnice velike metaloprerađivačke kompanije Noriljsk Nikelj. Predsjednik Putin bio je bijesan nakon što je saznao da su vladini dužnosnici saznali za nesreću tek dva dana nakon što se dogodila.

U oktobru 2020. godine, Ruske vlasti su evakuisale stanovnike više od desetak sela u regiji Rjazanj nakon što je izbio požar u obližnjem skladištu municije. Svjedoci su tvrdili kako s neba padaju šrapneli i pepeo, a eksplozije se čuju svakih 5 do 10 sekundi. Skladište je zapalio požar koji je izbio na obližnjem polju, a iako nasreću niko nije povrijeđen, ponovo je uzburkana javnost i brojne su kritike na račun vojske. Naime, vatre i eksplozije godinama pogađaju ruska skladišta municije, za šta se optužuje ruska vojska zbog nepoštivanja sigurnosnih standarada. Istražni odbor rekao je da je pokrenuo krivičnu istragu zbog potencijalnih kršenja pravila o rukovanju oružjem.
S obzirom na brojne katastrofe koje su se dogodile u Rusiji, postavlja se pitanje da li je ova država iz bezbjednosnih razloga pouzdana za ekonomsku saradnju sa drugim državama. Rusija manje-više loše upravlja svojom ekonomijom kao i kriznim situacijama. Ruske vlasti i vojska posljednih godina sve manje ulažu napora kako bi poboljšali sigurnost svojih postrojenja kao i projekata. Osim toga, nije zabilježeno ni razvijanje nove niti nadogradnja postojećih sistema sigurnosti.
Porazna je činjenica kako se ne educira kadar u pridržavanju sigurnosnih protokola posebno u vojsci. Sve je to razlog ogromnih nesreća i katastrofa koje su posljednjih godina imale nesagledive posljedice koje odnose ljudske živote i zagađuju okoliš kako u Rusiji, zemlji koja se hvali prestižom, tako i u regionu, pa i svijetu.